Papir / Karton
Papir / Karton
Papir se dobija iz celuloze,sirovine koja je osnovni sastojak drveta. Potrebno je posjeći brojna stabla da bi se proizveo papir. Pošto govorimo o prirodnom resursu potrebno je brinuti o njegovoj količini.
Moguće je reciklirati sve vrste novina, karton, papirne i kartonske kesa, papir za pisanje i ambalažu od papira i kartona i to od 5-7 puta.
Da bi reciklaža papira bila uspješna potreban je nezaprljan papir izdvojen od kontaminanata poput hrane, plastike, metala.
Miješanje starog papira sa drugim ambalažnim otpadom smanjuje njegov stepen iskoristljivosti.
Danas se reciklirani papir odnosno vlaknasti materijal izrađuje gotovo isključivo iz prikupljenog starog papira. Oko 80% prikupljenog starog papira može se koristiti za proces recikliranja, a oko 20% je razni otpad.
Potrebno je oko tri mjeseca da se papir razloži u prirodi
Zanimljivosti
Reciklažom 1t starog papira sačuva se 17 stabala. Reciklažom iste količine kancelarijskog papira sačuva se 24 stabla, uštedi se 4.200 kW električne energije i 32.000 l vode.
Reciklaža papira znači 64% uštede energije, 58% uštede vode i 27 kg manje zagađenja vazduha
Plastika
Plastika
Plastika je sjajan materijal koji se lako proizvodi, oblikuje i malo teži. Veoma je i otporna, što praktično znači da svaki komad plastike ikada proizveden i dalje postoji na planeti, u nekom obliku. Ovakve njene osobine i neodgovorno upravljanje tokovima ovog materijala, doveli su do nastanka jednog o najvećih ekoloških problema s kojima se danas suočavamo – plastični otpad je prekrio planetu.
Zanimljivosti
U zavisnosti od materijala, plastika može da se reciklira sedam do devet puta.
Plastici je potrebno između 400 i 1000 godina da se razloži u prirodi.
Spaljivanjem plastike troši se duplo više energije nego recikliranjem.
Upotreba recikliranog materijala u proizvodnji predmeta od plastike, u inostranstvu se primjenjuje poslednjih 30 godina.
A zašto se uopšte radi reciklaza plastike?
Zato što proizvod koji se proizvede ne gubi na kvalitetu,cijena je prihvatljiva jer je reciklirani materijal za 60% jeftiniji od originalnog granulata.
Staklo
Staklo
Staklo je u velikoj mjeri prisutno u domaćinstvu i industriji. Koristi se za pakovanje mnogih prehrambenih proizvoda kao i za izradu sijalica, prozora, ogledala, posuđa itd.
Reciklaza stakla je proces uzimanja starih proizvoda od stakla i pretvaranje u nove proizvode za višekratnu upotrebu. Za reciklažu starog stakla koristi se 40% manje energije nego što je potrebno za proizvodnju novog. Staklo je napravljeno najvećim dijelom od pijeska, kreča i natrijum karbonata.
Zanimljivosti
Staklu je potrebno i više od 5000 godina da se raspadne
Staklo je 100% reciklabilan materijal.
Može da se reciklira bezbroj puta, ali ne može da se razgradi u prirodi.
Bezbojno staklo se ne može reciklirati zajedno sa zelenim ili smeđim. Svaka boja stakla se reciklira odvojeno.
Sa svakom tonom stakla koja se reciklira, štedi se više od tone repromaterijala koji su potrebni da se proizvode novo staklo.
Metali
Metali
Metal se proizvodi od prirodnih sirovina, ruda, koje čine znatan dio državnog bogatstva. Radi
se o neobnovljivim izvorima energije, čije se zalihe nerazumnim trošenjem iscrpljuju.
Osim kontrole trošenja, potrebno ga je reciklirati. Na taj način će se sačuvati resursi, smanjiti potrošnja struje, hemikalija i vode pri proizvodnji, smanjiti količine otpada i sačuvati okolina.
Zanimljivosti
Metalna ambalaža najčešće je napravljena od dva tipa ovog materijala – aluminijuma i čelika.
Limenkama je potrebno između 100 i 500 godina da se razlože u prirodi.
Aluminujum i čelik se mogu reciklirati u potpunosti, negoraničen broj puta.
Reciklažom jedne limenke uštedi se energija za četiri sata rada sijalice od 100 W, 2 sata rada TV-a i proizvodnju 20 novih limenki.
Organski otpad
Organski otpad
U organski, zeleni ili bioootpad spadaju ostaci voća i povrća, trava, ostaci od ratarske proizvodnje, kesice čaja, talog od kafe, termički obrađeno voće i povrće i drugi otpad biljnog porijekla (pokošena trava, otkinute grančice, ostaci orezane stabljike…).
On čini oko 30% našeg otpada kojeg iznosimo iz domaćinstva, što nije mali procenat. Ovaj otpad sadrži ugljenik kao osnovni elemenat.
Problem njegovog odlaganja može se riješiti kroz proces kompostiranja pretvaranjem organskog otpada u đubrivo / humus.
Nizak nivo ekološke svijesti kod građana prouzrokuje, između ostalog, i nastajanje sve vešeg broja divljih deponija na kojima je odložen i organski otpad. Istovremeno, ogromne količine odbačenog materijala ostaju neiskorišćene, što predstavlja veliki ekonomski i energetski gubitak.
Opasan otpad
Opasan otpad
Opasan otpad je otpad koji po svom porijeklu, sastavu ili koncentraciji opasnih materija može prouzrokovati opasnost po životnu sredinu i zdravlje ljudi i ima najmanje jednu od opasnih karakteristika utvrđenih posebnim propisima koje ga čine opasnim, uključujući i ambalažu u koju je opasan otpad bio ili jeste upakovan.
Opasan otpad najčešće nastaje u industriji, ali i u domaćinstvima, jer se opasne materije nalaze u mnogim proizvodima koji nas okružuju, kao što su iskorišćene baterije, stari ljekovi, boje i lakovi, različite hemikalije, otpadno motorno ulje i dr. Takav otpad sadrži materije koje mogu biti toksične, kancerogene, mutagene, infektivne, zapaljive, a koje kroz zemljište i vode ulaze u biološki lanac i mogu uzrokovati oboljevanje ljudi i štetno djelovati na ostali živi svijet.
Opasni proizvodi, iako korišćeni u skladu sa uputstvom, mogu postati opasni kada ljudi zaborave na upozorenje da se radi o opasnim proizvodima ili kada njima nesavjesno i neodgovorno rukuju. Najveći problem je nedostatak znanja i svijesti o štetnosti ovih proizvoda na čovjeka i njegovo životno okruženje.